Prvi spomen Crvenog križa u Đakovu potječu iz 1892. godine . Te je godine u „Glasniku biskupija bosanske i srijemske“ ( Đakovo 1892. br. 5., str. 81-2 ) objavljen nepotpisani članak o djelovanju ovoga društva. Član objavljen u cijelosti : „Poznato je našem svećenstvu , da od više godina opstoji > Društvo Crvenog križa > , kojemu je svrha, da u ratu ranjenim i oboljelim vojnicima pritekne u pomoć, da pruži potporu preostalim familijama vojnih invalida (veterana) i na bojištu palih vojnika. Isto tako obećaje društvo pomoć i u izvanrednim nesrećama npr. poplave, požara, nerodice, epidemije itd. Društva crvenog križa nastala su na osnovi međunarodne konferencije u švicarskoj Ženevi (1863) a u našoj monarhiji od 21 jula 1866. kada su načela ženevske konferencije i po njoj prihvaćene. Itd.
Članak je možda napisao Matija Pavić, urednik „Glasnika“, a možda i Milko Cepelić, tajnik biskupa Strossmayer-a. Može se pretpostaviti da se našao koji Đakovčanin koji je svojim prilogom posto članom ovoga društva. Poznato je da je biskup J.J.Strossmayer od 1894. do
darovao Crvenom križu u Beču 500 forinti ( M. Pavić – M. Cepelić, Josip Juraj Strossmayer , biskup bosansko-đakovački i srijemski, Zagreb 1900. do 1904., str. 933.).
Osnivanje Crvenog križa u Đakovu. Podružnica Crvenog križa osnovana je u Đakovu 1900. nastojanjem Albertine Adrovski i Ide Žepić. „Vjesnik županije virovitičke“ ( Osijek 1900., br. 11., str. 94.) obavještava da će se prva skupština održati za kratko vrijeme. Biskup Strossmayer pomogao je društvo darujući 200 kruna.
Predsjednicom društva postala je Albertina pl. Adrovski, rođena Unukić, Strossmayerova sestrićna, kći njegove tete Magdalene barunice Unukić. Ida Žepić, druga osnivačica društva, supruga je Zvonimira Žepića, kotarskog predstojnika u Đakovu, koji je izabran za tajnika i blagajnika društva.
Iste godine zabilježena je jedna akcija društva, koncert „u korist društvene blagajne“ ( kazališno društvo i vojna glazba iz Đakova ). Nakon koncerta prikazana je „ šaljiva igra“ „Emancipirana“. Uspjeh u svakom pogledu vrlo povoljan. Čist prihod iznaša oko 400 kruna.
Glavna skupština Crvenog križa održana je 20. ožujka 1901. (dnevni red zabilježio je „Vjesnik županije virovitičke“, 1901., br. 6., str. 52.). Izvještaj sa skupštine tiskan je također u „Vjesniku“ (1901., br. 9., str. 74.) . Na kraju godine 1900. u društvu je bilo 116 članova što je prilično velik broj. Društvo je imalo imovine u iznosu od 1656 kruna i 50 filira, središtvu društva u Zagrebu poslan je prinos 538 K 35f. a čista imovina iznosi 1118 K i 15 f.
*To su svi u ovom trenutku poznati podaci o Crvenom križu u Đakovu prije I. svjetskog rata. Crpljeni su uglavnom iz službenog glasila virovitičke županije. – prof. Krešimir Pavić.
Bolnica Crvenog križa za vrijeme I. svjetskog rata. Kada je izbio svjetski rat, osnovane su u više mjesta bolnice Crvenog križa u kojim su se liječili ranjeni i oboljeli vojnici. Bolnica Crvenog križa Osnovana je u Đakovu 1914.
Biskup Ivan Krapac je nakon izbijanja rata darovao đakovačkoj podružnici Crvenog križa 5 000 kruna „ i to za Crveni križ 2500 k., a uzdržavanje obitelji vojnika pozvanih u boj 2500 kr.“. Đakovačkoj podružnici ustupio je „teretni automobil“ za prijevoz ranjenika i odredio da se u samostanu sestara sv. Križa uredi bolnica sa 50 postelja za liječenje vojnika. Ubrzo se odustalo od toga da se bolnica smjesti u samostan ( gdje je već postojala mala, privatna bolnica ) i Krapac je ustupio drugi kat nove zgrade sjemeništa ( izgrađene 1913/14.) „ za bolnicu ranjenih vojnika i to rekonvalescenata“. Bolnica je imala 100 kreveta za vojnike i 12 za časnike. Bolnica Crvenog križa postojala je u Đakovu do 1917. kada je ukinuta.
* Podaci o osnivanju Crvenog križa u Đakovu – prof. Krešimir Pavić iz Đakovački vezovi – revija 1988.
U razdoblju između dva svjetska rata rad Crvenog križa je bio uglavnom karitativnog karaktera a značajnije akcije su obično slijedile nakon teških elementarnih katastrofa, a sve u duhu načela Crvenog križa.
Poslije rata Crveni križ osim osnovne djelatnosti , brige oko pravilne raspodjele hrane i odjeće, a od 1950. godine postupno razvija i druge oblike djelatnosti kojima je cilj podizanja kvalitete života stanovništva s posebnim naglaskom na usvajanje osnovnih higijenskih navika, njegom i ishranom dojenčadi i malog djeteta, sprječavanjem zaraznih bolesti i pružanjem prve pomoći.
Od 1953. godine Crveni križ preuzima važan zadatak u prikupljanju krvi i okupljanju dobrovoljnih darovatelja krvi zajedno sa Hrvatskim zavodom za transfuzijsku medicinu.
Početkom 60 godina prošlog stoljeća Crveni križ je od Skupštine općine Đakovo dobio na upravljanje i korištenje dječje odmaralište u Malom Lošinju u kojem se provodi aktivnost organiziranog odmora i oporavka školske djece sve do početka 70 godina prošlog stoljeća – kada Sklupština općine Đakovo ovaj objekt u Malom Lošinju prenosi u vlasništvo PIK-u Đakovo, a za uzvrat dobiva montažne prostorije za potrebe O.Š. Vladimir Nazor iz Đakova i tako Crveni križ ostaje bez važnog objekta „Dječjeg odmarališta u Malom Lošinju“.
Davne 1963. godine u Đakovu se gradi „Dom Crvneog križa“ u samom središtu grada, zgrada sa 450 m2 korisnog prostora u kojemu i danas djeluje Gradsko društvo Crvenog križa Đakovo na provođenju svojih programa i projekata.
Na slici – Dom Crvenog križa Đakovo iz 1963. god. – koji je od tada doživo nekoliko adaptacija / izgradnja krovišta, izgradnja skladišnog prostora, obnova el. instalacija i plinofikacija objekta i dr. /.
Za vrijeme Domovinskog rata 1991 – 1995. Crveni križ prolazi kroz fazu svoje najintenzivnije aktivnosti. Godina 1991. biti će obilježena u povijesti Crvenog križa kao godina kada se susrećemo sa posljedicama rata : početak ratnih stradavanja i progona stanovništva. U srpnju 1991. godine dolazi nam prva prognana obitelj iz Tenje, te se nakon toga suočavamo sa ogromnim brojem prognanih obitelji sa područja osječko-baranjske i vukovarsko-srijemske županije koje pronalaze privremeni smještaj u obiteljima sa područja Đakova i Đakovštine. Djelatnici Crvenog križa potpomognuti sa velikim brojem aktivista-volontera danju i noću vrše prihvat prognanih i njihov smještaj u unaprijed utvrđena domaćinstva.
Na slici – IC Gašinci – Posjet Odbora Crvenog križa Đakovo – djelatnicima Crvenog križa Đakovo i Federacije Crvenog križa i polumjeseca koji su radili na provođenju programa Crvenog križa u izbjegličkom Centru od formiranja centra u svibnju 1992. god. do zatvaranja istoga 31.12.1999. god.
Prve izbjeglice iz Bosne dolaze u Đakovo početkom svibnja 1992. god. vlakom, kada je došlo gotovo 1500 osoba, većinom žena i djece, sa područja Sarajeva i bivaju smješteni u IC Gašinci – gdje se formira izbjegličko naselje od kućica doniranih putem Njemačkog Crvenog križa i Nizozemskog Crvenog križa. U kasnu jesen 1992. god. u IC Gašinci boravi preko 10 000 ljudi koji su jednim djelom smješteni u šatore – i tada doživljavamo Vrhunac izbjegličke krize.
Kako se u Republici Hrvatskoj formiraju i drugi izbjeglički centri, dio izbjeglica iz IC Gašinci bivaju premješteni u druge centre, a u IC Gašincima ostaje oko 5 000 osoba koje tu borave sve do odlaska iz centra i konačnog zatvaranja IC Gašinci 31.12.1999. god.
U suradnji sa Centrom za soc. skrb Đakovo – kontinuirano se vodila briga o prognanicima i izbjeglicama; od osiguranja smještaja, prehrane, zdravstvene zaštite itd. Uz financijsku potporu Nizozemskog Crvenog križa za izbjeglice u IC Gašinci organiziran medicinski transport do zdravstvenih centara, pomoć i njega za stare i bolesne, rad sa djecom predškolske i školske dobi i ostali programi u vidu socijalno psihološke potpore.
Gradsko društvo Crvenog križa Đakovo pokreće Kuhinju Crvenog križa 16. kolovoza 1999.
godine za socijalno ugrožene osobe koje nisu sposobne same za sebe pripremiti obrok kako zbog starosti, bolesti ili invalidnosti, a nemaju članova uže obitelji koje bi ih bile dužne uzdržavati ili to iz bilo kojih drugih razloga ne mogu činiti sami. Tim programom pomoći u kući – organiziranje prehrane i dostava obroka u kuću – obuhvatili smo zapadni dio Đakovštine koji je podložan iseljavanju i starenju stanovništva – te postaje najteži kraj za život starih osoba kojima prijeti socijalna isključenost i siromaštvo.
U provođenju aktivnosti Crvenog križa koje proizlaze iz djelatnosti i projekta Crvenog križa oslanjamo se na volontere i aktiviste – koje regrutiramo iz redova mladeži i redovnog članstva Crvenog križa u pravilu dobrovoljnih darovatelja krvi.
Na slici – volonteri Crvenog križa prilikom posjeta Svetog Oca – Ivana Pavla II Đakovu 07.lipnja 2003. godine, kada smo vodili brigu da budemo na usluzi velikom broju vjernika koji su se tom prilikom okupili u Đakovu – kako bi pozdravili Sv.Oca Ivana Pavla II.
